subota, 11. studenoga 2017.

MOJA SVEKRVA IMA 4 SINA, 3 SNAJE, A MENI SE JEDINOJ NAKAČILA...


Moja svekrva ima 4 sina, 3 snaje, a meni se jedinoj nakačila. Sve što ja uradim je loše i jetrve mi se stalno podsmevaju. Jednom prilikom meni pukne film i krenem se svađati sa dotičnom, i moj muž kao da smiri situaciju, kao razumeću ga ja stane na njenu stranu krene da prebacuje na mene svu krivicu, a ja nisam ništa uradila



I tako ja sva u šoku, gledam i ne verujem kako se oni svađaju sa mnom onako sa suzama u očima, slomljena priđe meni moj dever i zagrli me oko ramena i krene da me brani. Bukvalno je rekao sve što mi je bilo na srcu i duši…



Ne znam kako da mu se odužim, jer da ga nije bilo mislim da bih se rasplakala i onda bi ispalo da pravim scenu i da glumim, ovako sam bila ponosna što nisam bila sama. A za muža ne znam, duboko je pao u mojim očima.

KUMI SAM NA SVADBU ODNELA 20 EVRA: Pred svima je počela da otvara koverte, i tada sam doživela najveći šok u životu!


Pred svima je počela da otvara koverte, i tada sam doživela najveći šok u životu!
Najbolja prijateljice, volela bih da smem da ti napišem ime, ali ne bi bilo u redu. Zato, neka ovo ostane misterija

Svadbene priče uvek su najzanimljivije, i zauvek se prepričavaju. Koliko god da ima loših iskustava, ova priča je dokaz da zaista postoje ljudi koji cene prave vrednosti u životu i prave prijatelje!
Ako i vi imate ispovest koju želite da podelite sa nama i olakšate dušu, pošaljite nam a mi ćemo je preneti!



Pozvala sam 250 ljudi na svadbu: Došlo je samo 100, a kad sam saznala zašto, vrištala sam, čulo me je celo Užice
"Svesna sam bila da je to malo novca iz više razloga: bogata svadba, ja njena najbolja drugarica, a i bila sam kuma. Ipak, stvarno nismo mogli više. Nismo imali odakle. Ja ne radim, a muž ima samo 250 evra platu, jedva preživljavamo i opstajemo sa sinčićem. Da nemamo stan koji su nam ustupili njegovi, ne bismo ni za kiriju imali. Ovako, bukvalno krpimo kraj sa krajem.
Miličinu svadbu sam čekala celog života, ona mi je kao sestra koju nikada nisam imala. Morali smo da odemo, makar bez ičega. Uzeli smo poslednjih 20 evra u kući i stavili u kovertu, a ja sam se osećala kao najgora osoba na svetu.
Nekako sam prevazišla taj loš osećaj kako je slavlje teklo. Najgori trenutak je bio kada je, nakon što je sakupila koverte sa novcem, odlučila da uzme mikrofon i otvara jednu po jednu, kako bi pročitala koliko je ko dao! Zanemela sam!



Prvi put sam tako nešto videla. Videla sam, po njenoj faci, da joj nije prijatno - muž je tako želeo, a ona je morala da ispoštuje dragog, jer se u njegovom kraju to tako radi.
Kako je otvarala koverte, ja sam sa svakom novom umirala. Ređale su se cifre od 100, 200 pa i 500 evra. Mene kao kumu je ostavila za kraj. Dovoljno sam se loše osećala sama sa svojom savesti, ali kao da to nije bilo dovoljno.
Kada je otvorila moju kovertu, ja i muž smo već od stida i sramote počeli da crvenimo i spremali se da pobegnemo sa te svadbe, a moja prijateljica je na mikrofon rekla pred 500 zvanica da je od svoje najbolje prijateljice, svoje kume dobila 1000 evra!
Bila sam šokirana, muž i ja smo se pogledali i ništa nam nije bilo jasno. Naravno, zvanice su bile u transu i svi su nas gledali sa divljenjem. Bože, kakvi su to ljudi, mislila sam, dok mi je u ušima i dalje zujalo ono "hiljadu". Ja te pare ne pamtim da sam u životu videla u svojim rukama.
Nakon par minuta kuma mi je prišla i našu kovertu zapakovanu vratila i rekla da zna da nisam u najboljoj situaciji i da želi da mi vrati moj novac, jer moje iskreno prijateljstvo joj je vrednije od sveg novca ovog sveta, a da je na mikrofon pročitala da sam joj dala toliko samo zbog zlih i pokvarenih ljudi koji su čekali da bude manje.
Njoj, je kako je rekla, najvažnije što sam ja bial uvek tu za nju, i nikakav novac ovog sveta to ne moe da promeni.
Zaplakala sam od sreće… ali kada sam došla kući shvatila sam da je ona kovertu ipak otvorila, jer je pored mojih 20 evra bilo još 500 evra.
Najbolja prijateljice, volela bih da smem da ti napišem ime, ali ne bi bilo u redu, jer znam da bi se ona naljutila. Nikada ništa nije radila da bi je neko hvalio ili pričao o tome. Hvala ti, mila moja kumo, ponosna sam i srećna jer te imam u svom životu!
A vi zaboravite na prljave pare i naučite da cenite prave stvari i vrednosti u životu!"

petak, 10. studenoga 2017.

Ustaje u 5.30 sati, usisava šest puta: Mama je rodila devet sinova, očekuje još jednog!

Rezultat slika za Ustaje u 5.30 sati, usisava šest puta: Mama je rodila devet sinova, očekuje još jednog!
Ustaje u 5.30 sati, usisava šest puta: Mama je rodila devet sinova, očekuje još jednog!
Kada je Alexis Brett otkrila da očekuje još jednog sinčića, nije bila nimalo iznenađena. U proteklih 15 godina rodila je devet sinova, pa joj je bilo teško očekivati da će ovaj put biti djevojčica.



Bez obzira na to što drugi misle, Alexis tvrdi da njena porodica nije tako velika zato što žele konačno dobiti djevojčica, prenosi “Faktor“…
Gospođa Brett, 37, i njen suprug David, 42, u 20. sedmici trudnoće saznali su da očekuju još jednog sina, piše Daily Mail.
“Nije nas to uopće iznenadilo, jer duboko u sebi to smo već znali. Ljudi uvijek pitaju da li pokušavamo dobiti djevojčicu, ali ja, ustvari, ne znam šta bih radila s djevojčicom. Zadovoljna sam svojim mocima”, kazala je.
Nikada nije ni sanjala da će imati tako veliku porodicu. Prvog sina Campbella dobili su prije 15 godina, a onda su uslijedili Harrison, 13, Corey, 11, Lachlan, devet, Brodie, sedam, Brahn, šest, Hunter, četiri, Mack, tri, te 14-mjesečni Blake, a novu bebu očekuju uskoro.



Par ima pet spavaćih soba, a žive u Scottish Highlandsu, Velika Britanija.
Alexis navodi da je uvijek koristila kontracepciju, ali da je bez obzira na to ostajala u drugom stanju.
Velika porodica svakog dana za doručak pojede cijeli hljeb i više od kutije žitarica. Mama se budi u 5.30 ujutru, usisava šest puta dnevno i opere četiri hrpe veša.

ISPOVEST SRPKINJE KOJOJ JE MUŽ REKAO: „Rađaćeš mi decu dok god mi ne rodiš sina“! A evo kako je ZAVRŠILO na kraju!


U braku smo 12 godina. Ne mogu se žaliti na to da moj muž nije pažljiv, nežan prema našim dvema devojčicama, ali on ima jednu želju… da mu rodim sina, naslednika. I sve u našem braku funkcioniše do te tačke. Imam 35 godina i strepim šta ako sledeće ne bude muško i ne ispunim mu tu želju. Ja hoću još jednu bebu, ali meni je svejedno. Ne mogu reći da on neće voleti još jednu devojčicu, ali znam da će silno želeti da je dečak, to je takav teret, priča jedna mama iz Beograda. Nije zvučala srećno. A ja sam bila zapanjena!
Taman kada sam pomislila da živimo u 21. veku, reklo bi se u savremenom dobu gde nema mesta starim običajima, predrasudama i stvarima koje su bile veliki teret ženama, ova je ipak opstala. Roditi muško, sina naslednika, diku babinu i dedinu, ponos tetkin i ujakov, život tatin, mamin…
Mislite da toga više nema? Varate se! Nisam ni ja verovala dok nisam čula priču ove majke i druge primere.Četvrto, pa muško
Milena dugo nije mogla da ima decu, lečila se od sterilieta. Roditelji i muževljeva rodbina su ih stalno pritiskali za potomstvo, pa je čak i bilo „saveta“ da je muž ostavi i nađe drugu ženu koja će moći da rodi. Muž je bio istrajan i ostao je uz Milenu. Dobili su dve ćerke, potom i treću. Porodica se smirila jedno vreme, ali pravi spokoj dobila je tek kada je rodila sina! Tada je postala omiljena snaja.

Nema sina i tačka!
Tamara je rodila devojčicu. Svi su se radovali. Potom je ponovo rodila devojčicu.
Svi su se ponovo radovali, ali su primetili „da bi bilo dobro da je drugo bilo dečak“. Počeli su pritisci za treću bebu. Tamara nije želela treću trudnoću, htela je da radi.



Nije prošla poseta njegovoj porodici a da nije bilo osvrta na njhovo porodično stanje. „Imaš dve ćerke, što sad ne bi rodila i sina?“
Zaratila je i sa mužem koji je potpadao pod pritisak porodice. Brak je počeo da trpi, ali Tamara se nije dala. Istrajala je.

Kraljica majka
Milica je imala jednog sina kada je srela svog budućeg muža. Njegova porodica je bila protiv ovog braka, jer nisu hteli za svog sina ženu sa „prošlošću“. Ipak je to mali grad i sve se lako sazna. Njihova ljubav bila je jača. Prvo dete u braku bilo je muško! Kakva radost u porodici, rodio se naslednik. Naredne godine rodila je još jednog sina – svekrva joj je rekla da je „kraljica majka“. A njena prošlost? Kao rukom odnesena. Njen sin iz prvog braka je takođe obožavan. Reklo bi se da je Milica „imala sreće“.
Pomislila sam da su ovo retki primeri kojih ipak nema mnogo. Ali priča po priča, primer po primer, razuverili su me. Tek da čujete ovo…
Muško, pa makar uz vračku!
Divan uspešan par iz Beograda. Oboje su direktori u velikim kompanijama. Imaju dve ćerkice, kao med slatke. Ali mama pati što nema sina. I razumela bih ja tu želju, i sama sam majka. Da ne pomislite da osuđujem nekog ko želi da ima i muško dete. Ali ova žena je otišla dalje. Zatražila je pomoć jedne žene koja zna neku vračku kako bi treće bilo muško?! Pa stvarno, nije to projekat, već dete!



U doba kada slavimo svaku bebu koja dođe i vantelesnom oplodnjom, kada ljudi plaču i budu srećni
da uopšte postanu roditelji, čujemo i ovako nešto… I za kraj jedna priča sa sela…
Slavlje uz trubače
Posle dve devojčice Mariji se dogodila treća trudnoća. Muž je skakao od sreće, hteo je još jedno dete, pa makar se dogodilo i ovako slučajno. Usledila je euforija – Marija rodila sina! Šator, trubači, opštenarodno veselje! Tako je bilo i za dečakov prvi rođendan! Sve je to divno, ali za devojčice niko nije razapeo šator…Lepo je što nam se rađaju deca… pa makar to bilo i na ovaj način. Ljudi, ipak je najvažnije da uživamo u našoj deci, ženskoj, muškoj, potpuno je nevažno. I devojčica je častan naslednik, citiraću mog muža „ne bih je menjao ni za jednog sina“!

MOJA SESTRA OD TETKE JE BILA LJUBAVNICA MOG MUŽA. KADA SAM TO SAZNALA POKUŠALA SAM PREĆI...


Moja sestra od tetke je bila ljubavnica mog muža. Kada sam to saznala pokušala sam preći preko toga, kako bih zaštitila porodicu, a i samu sebe neviđene sramote. Zbog svega pala sam u duboku depresiju, nisam jela, nisam pila, NISAM ŽELJELA DA DIŠEM.



Nikome nisam govorila zbog čega sam takva, jednostavno samo sam se povukla u sebe, što je bila najveća greška. U takvom stanju, kada nikoga nisam željela da vidim, zatvorena u čeiri zida, nećete vjerovati ko se našao da mi pomogne, da me savjetuje. ONA, moja sestra koja je pored milion muškaraca izabrala baš mog. Ni danas se ne sjećam kako se sve desilo, znam samo da je ona ušla u sobu, a kada sam došla sebi bila sam na psihijatrji vezana za krevet.



Unakazila sam je, izgrebala lice, nanijela fizičke povrede. Cijelo društvo, moja porodica me proglasila ludom, neuračunljivom, tako obilježenu me i muž napustio. Ostala sam sama. Trebale su godine da se vratim u koliko toliko normalan život. Nikada sebi neću oprositi što nisam odma svima rekla pravu istinu, što sam zbog sramote koju bi doživjela moja porodica sve držala u sebi i nakraju od žrtve postala monstrum, luđakinja koja je opasna po društvo. OBILJEŽENA DO KRAJA ŽIVOTA. Djevojke ne dozvolite da vam se desi moja sudbina!